Kad sam malu i slatku intelektualnu stariju kolegicu iz književnog kluba posjeo u krilo, počela je svakodnevno sjedati na njega.

Jednog dana, stolica iz književnog kluba posuđena je drugom klubu, pa je ostala samo jedna. Sho i Yuzu su se prepirali oko toga tko će sjesti na tu preostalu stolicu. Oboje su željeli da onaj drugi sjedne. Zbog međusobne dobrote, nitko nije htio popustiti, a na kraju je Yuzino mišljenje prevladalo i Sho je sam sjeo na stolicu. Sho se osjećao krivim što samo on sjedi, ali tada mu je sinula ideja: "Što ako ja, sjedeći na stolici, postanem stolica i pustim Yuzu-senpai da sjedne meni u krilo?"...